Predstava “Slučaj svjetlucave olovke” je autorski projekat glumica i pedagoga, Vesne Vujošević Labović i Kristine Obradović, koji je rađen u saradnji sa Kulturnim centrom Bar i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture. Početna ideja je nastala na časovima glume ( 2017.godine) da bi je kasnije uobličila i pretočila u originalni dramski tekst Kristina Obradović.
Na desetom Festivalu dječjeg teatra Crne Gore, za istoimenu predstavu DES „Scena“ je dobio 9 nagrada :1. Prvu nagradu za najbolju žensku ulogu – Isidora Radunović
2. Drugu nagradu za najbolju žensku ulogu – Elena Tomanović
3. Treću nagradu za najbolju žensku ulogu – Anastasija Knežević
4. Prvu nagradu za najbolju mušku ulogu – Danilo Nikitin
5. Drugu nagradu za najbolju mušku ulogu – Jug Andonovski
6. Drugu nagradu za najbolju scenografiju – Vukašin Mojašević
7. Prva nagrada za najbolji kostim – Vernesa Hasanagić
8. Prva nagrada za najbolju režiju – Vesna Vujošević Labović, Kristina Obradović
9. Prva nagrada za najbolju predstavu u cjelini – DES SCENA
Predstava je imala dug život pa je pored igranja u Baru organizovana i humanitarna turneja na sjeveru Crne Gore, pa smo tako pored usavršavanja glumačke vještine imali i veoma značajan edukativni sadržaj. Igranja su bila veoma posjećena i realizovana u Nikšiću, Kolašinu i Bijelom Polju. Sav prilog je doniran osnovnim školama za najugroženije đake.
Tema: Borba za prave vrijednosti (povratak porodičnoj harmoniji)
Fabula:Opterećena mnogobrojnim obavezama djevojčica Saša namjerno iscenira nestanak svjetlucave olovke koja predstavlja važan dio porodičnog nasledstva.Tradicionalno svaki član porodice koji je talentovan za pisanje dobija olovku koja svjetluca samo u rukama onih koji zbilja jesu talentovani.Za Sašu je olovka u početku bila velika privilegija da bi kasnije postala samo jedna u nizu obaveza koju su joj nametnuli roditelji. Zaokupljeni egzistencijalnim pitanjima, svakodnevnim obavezama i manjkom vremena i za bezbrižna porodična druženja, mama i tata se pretvaraju u „inpektore“koji se međusobno propituju i optužuju a istovremeno Sašu stavljaju u isti „lonac“.Nesvjesno i baka, koja je nekada znala da bude sigurna luka za Sašu, preuzima roditeljski šablon i želeći da se pohvali komšijama kako je njena unuka najbolja i najtalentovanija, biva još jedan u nizu „nadređenih“ koji diktiraju Staši svakodnevnicu.Jedini deda pokušava da ublaži Saši,teret očekivanja svih ostalih. Nestanak svjetlucave olovke zaustavlja sav ovaj haos. Roditelji konačno bivaju na pravi način usmjereni i posvećeni jedno drugome a samim tim i Saši. Izgubljeno je ono što je bilo simbol njihove porodice. Tradicija koja se prenosi.Sve obaveze i ostali planovi od tog trenutka gube važnost. Porodica je opet na okupu, zajednički rješavaju probem.